|
|
| siječanj, 2009 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MoYa PricHa..InSpiRiSana PraWim DoGaĐayIma..
NaRaWn0,Ima i IzMiŠljEniX doGaĐaya..
Ma WidJet ChetE..!!
HopE u Like It!!
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
...xXx...
Kao da je prošla wjecnost od mog zadnjeg pogleda u swjetlo..
Samo tišina odjekuje..Pokušawam smoci snage da otworim oci,ali, kapci su teski..
-Zašto mi se owo dešawa?Zašto sam baš ja u mraku?Gdje je nestalo swjetlo?
Mnoga pitanja mi prolaze kroz glawu,a odgowora nigdje!
Predajem se..Zadnji put pokušawam otworiti oci i probuditi se iz owe nocne more...Uzaludno...
I kad su misle postale crnje nego ikada i kada sam prihwatila da je kraj osjetim leden wjetar na kozi..Kao da mi milijuni hladnih iglica probadaju kozu...Otwaram oci...Na nekoliko sekundi ništa nisam widjela,a onda se pojawljuje jasna slika djecaka koji sjedi kraj mene i izgowara neke meni nepoznate rijeci..U daljini cula sam rijeci :,,Ne ona’’
U sekundi sam osjetila neopisiw bol..obuzela sam se i pala u mrak,opet...
...xXx...
Slike kajanja,mrznje,straha i mraka obuzele su um..Nigdje swjetla,ljubawi,srece i dobrote...Samo samoca i nesigrnost..strah..
Ostala sam sama u owom mraku..ali ne zelim odustati,necu se predati i otici..borim se za moju sreci i uspjecu,znam.!!
...xXx...
I ewo napokon,dobro je...došla sam nazad u moj šareni swijet.Tu sam i dobro sam..Otwaram oci i widim dan...Widim moj ,,Hello Kitty’’ jastuk i grlim ga snazno :,,Ah,šta je owo bilo?’’
Cujem zwono mog fona,uzmem ga se i widim dobila sam poruku :
,,Nadjimo se kod klupa’’pise :,,Woli te twoj Alex’’
Ustajem iz kreweta i kao u nekom filmu zrake sunca se pruzaju ka meni..osjecam se sigurno i sretno,jer opet sam tu..stojim cwrsto na zemlji..
Sa zute fotelje kupim robu od juce i bacam je na pranje..Našla sam neke hlace iza jastuka..uske,crne,ma fora su skroz..
Upadam u njih i trcim wan da ne zakasnim..
Izlazim iz stana i gledam ljude kako prolaze sa kiselim osmjehom na licu,puni briga i problema...Mah..a mene boli brga za swe!
I sama sebi kazem :,,Iwana ne gledaj druge..Ziwot je samo jedan!’’
Sa druge strane ulice pruzam pogled prema klupama..
-Nema Alexa još tamo..-Ma nema weze i owako moram da razbistrim glawu...
...xXx...
Sjela sam na klupu punu imena mojih drugowa..Sjecam se swih trenutaka owde..Prwog pada,prwih pogleda,ljubljenja i drugowa...Bas owde sam upoznala mog Alexa..I wec smo godinu i nesto zajedno..na klupama...
Zmirim na sekudnu i sjecam se našeg prwog poljupca i baš kao i tad osjecam dah na wratu i njegow poljubac...topao i mekan...bas kao onda..
Zmirim još uwjek i uziwam u owom trenutku slabosti –Ah,kako ga wolim...
Dodiri njeznosti wrte se od wrata do struka...Osjecam ga..Swakim dijelom swoga tijela sam njegowa..
Prestajem s owim i gledam ga u oci..te diwne,plawe oci...Hladnim rukama prolazim mu kroz crnu kosu...
Rijeci bi potekle,ali ne ide...wolim ga...wolim ga i prewise da mu kazem...
-Ah,šta sam to uradila?!?
Pala sam mu u zagrljaj i nastawili smo sa toplim poljupcima koji su mi dawali moc i snagu da krenem dalje...Ali..kako?
Šta da radim..?.Da li da mu kazem??..I kako??
Nema odgowora niti oprawdanja..Ja ga wolim..i on mene...a ja sam ga prewarila...srce ce mu se slomiti...A zasto ne mozemo ostati o owom trenutku zauwijek...Samo zelim biti u njegowom zagrljaju...
-Šta je bilo malena?Nešto nije u redu?
..Progoworio je Alex...I šta sad da kazem...A to je bila samo jedna bezazlena noc...nepromisljenost i alkohol utjecali su..Boze,hoce li me shwatiti??
-Zašto pitaš?...
-Pa..Widim da si nekako..Tiha..Imaš li neki problem?..Pa znaš da meni swe mozes reci..
-Pa..ma znam..ali..kako da ti kazem?Weoma je ozbiljno..
-Reci slobodno...Bolje da to podjelis sa mnom nego da se mucis..owako cu biti uz tebe i pomoci ti...Pa tu sam uz tebe..zauwijek..
Nisam se wise mogla suzdrzawati...Suze su krenule nawirati...Briznula sam u plac...Oci sam pokrila ledenim rukama..nisam ga mogla ni pogledati...
-Alex...Ja..ja..Prevarila sam te...
Rekla sam kroz jecaj dok je sunce trazilo put kroz drwece i zuto jesenje lišce da dodje do nas..Ja hladna kao stjena,ubila sam onaj njegow sjaj u ocima i toplotu njegovog dodira...
Ustao je i pogledao me u oci strahowitm pogledom..Osjetila sam njegowu tugu i bol...Jer znam kako je biti prewaren...
Nisam nista mogla reci..rjeci su suvisne...Šta da mu kazem nakog owoga..?
-Kako si mogla?..Rekao je skamenjenim glasom sa suzama u ocima...
-Ja..Nisam..Ne znam..Oprosti mi,molim te!!Nikad se nece ponoviti...Molim te..
Samo se okrenuo i usporenim korakom otisao..Krenula sam trcati za njim..Sustigla sam ga i goworila :,,Molim te,oprosti mi..Molim te!!’’
On je samo hodao sa pogledom spustenim dole..
Znam kako mu je..Zato..samo sam stala i pustila ga da ode...Ali..Volim ga..
-Boze,hoce li mi ikad oprostiti??
